Komunikacija u lancu opskrbe

Sigurnosno-tehnički listovi

safety data sheet Sigurnosno-tehnički listovi sadrže informacije o svojstvima tvari ili smjese, njihovim opasnostima i uputama za korištenje, odlaganje i prijevoz te kontrolne mjere za prvu pomoć, gašenje požara i izlaganje. Oblik i sadržaj sigurnosno-tehničkih listova utvrđen je Uredbom REACH. Sigurnosno-tehnički list potrebno je dostaviti daljnjim korisnicima za: 

  • tvar ili smjesu koja je razvrstana u razred opasnih tvari ili smjesa u skladu s Uredbom CLP.
  • postojane, bioakumulativne i toksične tvari (PBT) ili vrlo postojane i vrlo bioakumulativne tvari (vPvB), ili
  • tvari uključene u Popis kandidata za tvari s posebno zabrinjavajućim svojstvima (SVHC).

Međutim, ako se tvar ili smjesa prodaje i općoj javnosti, STL nije potrebno dostaviti, osim ako to ne zatraži daljnji korisnik ili distributer. 

Za smjese koje nisu razvrstane u razred opasnih smjesa, ali sadrže određene opasne tvari, STL je potrebno dostaviti ako to zatraže daljnji korisnici ili distributeri. 

Sigurnosno-tehnički list potrebno je ažurirati bez odgađanja ako postanu dostupne nove informacije o opasnostima ili ako se pojavi potreba za strožim mjerama upravljanja rizicima. 

Nakon što daljnji korisnici zaprime sigurnosno-tehnički list, oni trebaju identificirati i primijeniti odgovarajuće mjere kako bi na primjeren način kontrolirali rizike. Dobavljači i primatelji STL-ova potiču se da povjere jesu li u STL-ovima navedene sve potrebne informacije. Za tu su svrhu ECHA i provedbena tijela izradila i objavila kontrolni popis. Daljnji se korisnici potiču da obavijeste svoje dobavljače o netočnim navodima ili nedosljednostima u STL-u koji su primili. 

Kada sigurnosno-tehnički listovi nisu obvezni, dobavljač je svejedno dužan pružiti odgovarajuće informacije o sigurnoj uporabi. Ako se ograničenje ili odobrenje odnosi na bilo koju tvar, potrebno je navesti sve nužne pojedinosti. Dobavljači proizvoda koji sadrže više od 0,1 % m/m tvari navedene na Popisu tvari kandidata moraju pružiti dovoljno informacija kako bi se daljnjim korisnicima i distributerima omogućila sigurna uporaba proizvoda.

Scenariji izloženosti

Scenariji izloženosti pružaju informacije o tome kako se izlaganje radnika, potrošača i okoliša opasnim tvarima može kontrolirati tijekom uporabe takvih tvari. Relevantni scenariji izloženosti trebaju se priložiti uz sigurnosno-tehnički list tvari kada društvo u lancu opskrbe izvrši procjenu kemijske sigurnosti u skladu s Uredbom REACH.

Usklađivanje i automatizacija ključni su elementi učinkovite komunikacije. U cilju podrške, dogovoren je zajednički oblik obrasca za scenarije izloženosti i izrađen katalog standardnih fraza i IT oblika ESCom (ESComXML). To omogućuje automatiziranu razmjenu usklađenih informacija o sigurnoj uporabi kemikalija među raznim subjektima u lancu opskrbe i njihovim vlastitim sustavima.

Daljnji korisnici nakon zaprimanja scenarija izloženosti moraju provjeriti obuhvaćaju li ti scenariji njihovu uporabu i uvjete uporabe, a ako njihova uporaba nije navedena, moraju poduzeti alternativne radnje.

Formulator opasnih tvari mora utvrditi relevantne informacije iz scenarija izloženosti u cilju njihove objave, kao i najbolji način za priopćavanje tih informacija.

Industrija je osmislila dva pristupa za utvrđivanje informacija koje se objavljuju. Jedan pristup, pod nazivom „informacije o sigurnoj uporabi smjesa" (SUMI), podrazumijeva da organizacije sektora utvrde mjere za upravljanje rizicima za tipične proizvode i upotrebljavaju ih u okviru sektora. SUMI se sastavlja na temelju dogovorenog predloška uz navođenje savjeta na korisniku razumljiv način.

Formulatori odabiru odgovarajući SUMI za svoj proizvod i provjeravaju je li on u skladu sa scenarijima izloženosti koje su zaprimili od svojih dobavljača. Koordinacijska grupa daljnjih korisnika kemikalija (DUCC) objavila je dokument s objašnjenjima.

Drugi pristup pod nazivom „identifikacija glavnih komponenti" (LCID) primjenjuje se u situacijama u kojima SUMI nije prikladan. Formulator utvrđuje glavne komponente u smjesi i generira informacije o sigurnoj uporabi smjese iz mjera za upravljanje rizicima za glavne komponente. CEFIC je objavio praktične smjernice o metodologiji za identifikaciju glavnih komponenti (LCID).

Formulatori mogu odabrati više načina za priopćavanje relevantnih informacija iz scenarija izloženosti koji se odnose na sastojke tvari:

 

1. Integriranje informacija u središnji dio sigurnosno-tehničkog lista

Taj je pristup prikladan kada su primatelji krajnji korisnici te u slučaju vrlo malog broja identificiranih uporaba i/ili dosljednih uvjeta uporabe te mjera za upravljanje rizicima.

 

2. Dodavanje informacija o sigurnoj uporabi smjese u prilogu sigurnosno-tehničkog lista

Taj je pristup prikladan kod širokog raspona uporabe s različitim uvjetima uporabe. Usklađeni oblik koji su međusobno dogovorile organizacije sektora naziva se obrazac SUMI.

 

3. Dodavanje odgovarajućih scenarija izloženosti za tvari u smjesi u prilogu sigurnosno-tehničkog lista

Taj je pristup prikladan kada su primatelji formulatori koji generiraju sigurnosno-tehničke listove za svoje smjese. Također može biti prikladan za krajnje korisnike smjese kad su odgovarajuće mjere upravljanja rizicima za utvrđenu uporabu jasno navedene u jednom scenariju izloženosti za svaku utvrđenu uporabu. U slučajevima u kojima postoji više dobavljača iste tvari, može se generirati konsolidirani scenarij izloženosti.

Za dodatne informacije o različitim mogućnostima i njihovoj primjenjivosti pogledajte odjeljak 7.2. ECHA-inih Smjernica za daljnje korisnike.

Categories Display

Označeno kao:

(kliknite na oznaku za pretraživanje odgovarajućeg sadržaja)