O daljnjim korisnicima

tko je daljnji korisnik?

Daljnji korisnici jesu korisnici kemikalija prema Uredbi REACH i Uredbi CLP. To su trgovačka društva ili pojedinci:

u Europskoj uniji / Europskom gospodarskom prostoru,
koji upotrebljavaju tvar, bilo pojedinačno ili u smjesi,
tijekom svojih industrijskih ili profesionalnih djelatnosti.

Primjeri uključuju:

Formulatore: proizvode smjese koji se obično isporučuju dalje niz lanac opskrbe. Na primjer boje, ljepila i sredstva za čišćenje.
Krajnji korisnici: upotrebljavaju tvari ili smjese, ali ih ne isporučuju dalje niz lanac opskrbe. Primjeri obuhvaćaju korisnike ljepila, premaza i tinti, maziva, sredstava za čišćenje, otapala i kemijskih reagensa kao što su proizvodi za izbjeljivanje. To uključuje proizvođače proizvoda.
Proizvođači proizvoda: ugrađuju tvari ili smjese u materijale ili na njih radi stvaranja proizvoda. Primjeri obuhvaćaju tekstil, industrijsku opremu, kućanske aparate i vozila (proizvode i njihove dijelove).
Prepakiravači: prenose tvari ili smjese iz jednog spremnika u drugi, općenito tijekom ponovnog pakiranja ili promjene robne marke.
Ponovni uvoznici: uvoze tvar, pojedinačno ili u smjesi, koja je izvorno proizvedena u EU-u te ju je registrirao netko u istom lancu opskrbe.
Uvoznik s „jedinstvenim zastupnikom": uvoznici su daljnji korisnici ako je njihov dobavljač, koji nije iz Zajednice, imenovao „jedinstvenog zastupnika" da djeluje kao podnositelj registracije s nastanom u Zajednici.

Distributeri koji samo skladište i distribuiraju kemikalije nisu daljnji korisnici, ali imaju obveze u odnosu na protok informacija u lancu opskrbe. Ako, na primjer, dođu u dodir s kemikalijom putem prijenosa ili razblaživanjem, oni postaju daljnji korisnici. Potrošači koji upotrebljavaju kemikalije nisu daljnji korisnici.

Terminologija koja se odnosi na daljnje korisnike

Daljnji korisnici rade u širokom rasponu lokacija i okruženja, a za opis radnog okruženja upotrebljavaju se određeni pojmovi. Kada se uporaba odvija u tvornici ili na drugoj industrijskoj lokaciji, to se naziva „uporabom na industrijskim lokacijama". Kad se daljnja uporaba odvija izvan industrijskih lokacija (kao što su gradilišta, uredski blokovi, obrtničke radionice), upotrebljava se pojam „opća uporaba stručnih radnika".

Prakse koje se odnose na upravljanje zdravljem, sigurnošću i okolišem (EHS) među krajnjim korisnicima opisuju se s pomoću pojmova „napredne" i „osnovne". Napredne prakse povezuju se s obukom radnika, ispravnim radnim uputama, nadzorom i redovnim čišćenjem i održavanjem. Pojam „industrijsko okružje" upotrebljava se za napredne prakse u upravljanju EHS-om, a „stručno okružje" za osnovne prakse u upravljanju EHS-om.

Na primjer, vrsta lokacije za bojenje automobila bojom u spreju u namjenskoj automobilskoj radionici predstavlja „opću uporabu stručnih radnika". Ako je upravljanje EHS-om na visokoj razini, može se opisati kao „napredno" ili „industrijsko okružje".