Nacionalna autorizacija i uzajamna priznavanja

Nacionalno odobrenje

Tvrtke koje planiraju prodavati svoje proizvode u jednoj državi članici EU-a moraju podnijeti zahtjev za odobrenje proizvoda u toj državi. Za to moraju podnijeti zahtjev za nacionalno odobrenje putem platforme R4BP 3.  

Nadležno tijelo države članice ocjenjuje zahtjev te donosi odluku o autorizaciji u roku od 365 dana.

Komparativno ocjenjivanje

Ako je aktivna tvar predložena za zamjenu, država članica treba provesti komparativnu ocjenu kako bi provjerila jesu li dostupni drugi odobreni biocidni proizvodi, metode nekemijske kontrole ili suzbijanja koje predstavljaju značajno niži ukupni rizik za zdravlje ljudi i životinja te za okoliš.

Ako već postoji odobreni, dovoljno učinkovit proizvod koji nema drugih značajnih gospodarskih ili praktičnih nedostataka i ne utječe na pojavu rezistencije u ciljanom organizmu, novi proizvod se ograničava ili zabranjuje. 

Uzajamno priznavanje

Ako tvrtka želi proširiti nacionalno odobrenje proizvoda na druga tržišta, može od drugih država članica zatražiti njegovo priznavanje. Tvrtke mogu podnijeti zahtjev za sekvencijalno ili usporedno međusobno priznavanje. 

Kako bi se prijavile za sekvencijalno uzajamno priznavanje, tvrtke prvo moraju ishoditi odobrenje svog proizvoda u jednoj državi članici. Nakon toga mogu od drugih država članica tražiti priznavanje tog odobrenja. 

Tvrtka za usporedno uzajamno priznavanje može podnijeti zahtjev za odobrenje proizvoda u jednoj državi članici (koja se naziva referentnom državom članicom) te istovremeno od drugih država zatražiti priznavanje odobrenja odmah nakon njegova izdavanja. 

U oba slučaja, zahtjevi se podnose putem platforme R4BP 3. Postupak uzajamnog priznavanja traje otprilike pet mjeseci od provjere valjanosti zahtjeva koju provodi nadležno ocjenjivačko tijelo. 

Ako dotične države članice ne pristanu na uzajamno priznavanje, predmet se proslijeđuje koordinacijskoj skupini koja ima 60 dana za postizanje dogovora. Koordinacijska skupina je tijelo kojeg čine predstavnici država članica i Komisije.

Ako koordinacijska skupina ne može postići dogovor, pitanje se prosljeđuje Komisiji koja od ECHA-e može zatražiti mišljenje o znanstvenim ili tehničkim aspektima predmeta.